Najučestaliji komunikacijski i jezično-govorni poremećaji kod djece rane i predškolske dobi su poremećaji socijalne komunikacije, specifični poremećaj izgovora, poremećaj razumijevanja govora, poremećaji u jezičnom izražavanju, poremećaj fluentnosti govora (mucanje) te poremećaji glasa. Osim navedenih, sve češće se uočavaju odstupanja u razvoju predvještina potrebnih za usvajanje čitanja, pisanja i računanja. Ovi poremećaji mogu utjecati na djetetovu socijalnu interakciju i samopouzdanje, stoga je važno na njih pravovremeno reagirati.
