#ostanidoma I SLIJEDI DJETETOV INTERES

 
UPUTE ZA RODITELJE DJECE S KOMUNIKACIJSKIM TEŠKOĆAMA
 


Cilj nam je pomoći djetetu da ostvari uspješniju komunikaciju putem:
 
  1. INTERAKCIJE S DRUGIM LJUDIMA – koje mogu biti zabavnije od samostalne igre,
  2. KOMUNIKACIJE NA RAZLIČITE NAČINE – korištenjem glasa, geste, kontakta očima s komunikacijskim partnerom,
  3. KOMUNIKACIJE ZA RAZLIČITE SVRHE – kada nešto treba ili kad želi podijeliti nešto s nama,
  4. RAZUMIJEVANJA veze između onog što čuje i onog što trenutno doživljava.
 

Zadaci:
 
  1. Uvlačiti dijete u interakciju koja će mu pružiti užitak.
  2. Dovoditi dijete u situacije u kojima komunicira s namjerom da vam prenese poruku.
  3. Poticati združenu pažnju i kontakt očima s djetetom.
  4. Poticati dijete na korištenje gesti.
  5. Razvijati razmjene – naizmjeničnost s djetetom.
  6. Raditi na razumijevanju tijekom rutina.
 

Kako?
Osnovni način je slijediti dijete. Većina nas obraća pažnju na ono što nas zanima. Na primjer, ako volite nogomet, dok gledate utakmicu lako ćete zapamtiti imena igrača. Isto tako ako gledate tenis koji vas ne zanima toliko, vjerovatno nećete mnogo zapamtiti te ćete brzo izgubiti interes i promijeniti program.
Djeca s teškoćama socijalne komunikacije, više nego druga djeca, obraćaju pažnju na ono što ih zanima. Može se dogoditi da preuzmete ulogu „učitelja“ i „pomagača“ dok dijete slijedi vas. Ako uvijek vodite svoje dijete i govorite i pokazujete što treba raditi moguće je da dijete neće imati priliku raditi i izabrati ono što voli ili samostalno inicirati komunikaciju.
 
Dijete obraća veću pažnju na ono što samo odabere nego na ono što mu vi odaberete. Dijete će najčešće biti više socijalno angažirano i interaktivno kad je uključeno u aktivnosti po vlastitom izboru. Jednostavnije je roditeljima i djetetu usmjeriti se na istu stvar ako dijete vodi. Kad se može fokusirati na isti predmet s roditeljem, dijete preuzima važan korak u povezivanju pažnje s odraslim i predmetom (združena pažnja). Dijete koje vodi, uči da nužno ne ovisi o roditeljima u raznim situacijama. Može samostalno odlučiti za sebe. Dijete koje vodi, uči da ima moć pokretanja događaja. Spoznavajući da može utjecati na svijet i ljude oko sebe, čini dijete moćnim komunikatorom.
 

Promatrajte
Dok promatrate dijete, možete uočiti što ga zanima. Zatim možete uključiti to što ga zanima u vašu zajedničku aktivnost. Promatrajte kako i zašto komunicira i na što reagira.
Npr.Mama i Ivan igraju se guranja loptice žlicom, no Ivana više zanima sama žlica nego guranje lopte.
 

Slušajte
Kada pažljivo slušate svoje dijete, učite što ono već zna i na što se možete nadovezati. Ako se dijete igra svojim usnicama i prizvodi brojne zvukove kao "pa" ili "ba”, možete se nadovezati i naglasiti riječi koje počinju tim glasovima.

 
Čekajte
Čekanje daje djetetu dovoljno vremena da pošalje poruku na svoj način. Ako ne žurite, dijete će dobiti priliku da napravi više nego što od njega očekujete. Čekanje također daje vremena i priliku da dijete obradi i razumije poruku koju ste poslali.
 

Zajednička interakcija
Važno je pokazati djetetu da je zabavnije igrati se u društvu nego sam. U početku će igra vjerovatno trajati kraće. Važno je da oboje uživate u igri i da vam se češće obraća s nekom namjerom. Kako se igra razvija, možete očekivati da vas dijete pogleda ili se nasmije.  Budite uzbuđeni kada mu se pridružujete i slijedite ga u igri. Dozivajte ga “zabavnim” glasom i najavite ime igre. Da biste dijete naveli da komunicira s namjerom da vam prenese poruku, ponavljajte igru iznova i iznova na isti način, a postepeno uvodite pauze na dijelove kada je na djetetu red. Dajte mu jasne znakove da je na njemu red. U početku ga vodite fizički.

 
Kontakt očima
Kontakt očima je izrazito važan dio komunikacije.
Igrajte igre skrivača s djetetom („ku-ku“) u kojima pokrivate svoje lice rukama ili komadom tkanine. Dok imenujete određeni predmet, držite ga u blizini svoga lica kako biste djetetu olakšali da vas slijedi (npr. „Ivane, vidi....autobus!). Učinite nešto smiješno i neočekivano, na primjer, stavite igračku na svoju glavu! Ukoliko vaše dijete ne uoči ili ne reagira na ono što ste učinili, potaknite ga da vas pogleda i potom mu pružite taj predmet. Pružite djetetu priliku da umiva vaše lice, češlja vašu kosu ili da boji vaše lice i sl. Stavite naljepnice na svoje lice ili svjetlucavu periku na glavu. Potaknite dijete da skine te iste naljepnice ili da vas promatra dok pjevate i radite smiješne grimase.
 

Kontakt očima i zajednička interakcija
Uspostavljanje kontakta očima nam omogućuje da pridobijemo pažnju druge osobe i da se pritom nešto dogodi.
Koristite igračke koje se aktiviraju, kao što su na primjer, igračke na navijanje te pritom recite „Tri, četiri…“ na uzbudljiv način i u trenutku kad dijete pogleda igračku te potom vas, pokrenite igračku i recite „Sad!”
Na isti način sudjelujte u igrama kao što su: puhanje mjehurića, loptanje, aktiviranje igračaka pomoću prekidača, škakljanje, puhanje balona (napušite balon te ga potom pustite bez da ga zavežete). Prisjetite se pjesmica ili brojalica kao što su „Eci-peci-pec“. U trenutku kada vaša zajednička igra završi ili kada ispušete sve mjehuriće, pitajte dijete želi li nastavak („Još?“). Cilj vašega pitanja je da vas dijete pogleda ili da gestom ili vokalizirajući da znak da želi još.

 
Navedite dijete da gleda u vas
Prvi korak u pomaganju vašem djetetu  da „čita“ vaše lice je da ga navedete da gleda u vas. Ako mu kažete „Gledaj u mene“ hoće li to pomoći? Možda hoće jedanput, ali ako dijete ne nađe neku osobitu korist od toga što vas je pogledalo, vjerojatno vas više neće gledati. Dakle, prvo ćemo govoriti o tome kako navesti dijete da vas dragovoljno gleda. Kasnije ćemo govoriti o tome kako da djetetu učinimo gledanje u vas vrijednim truda. Dakle, kako „upecati„ pogled vašeg djeteta?
 
 
 


 
 
 
Budite licem u lice
Vi se pobrinite da budete licem u lice s djetetom  jer će vam tada dijete lakše vidjeti oči. Dajte djetetu mnoštvo prilika da vidi vaše izražajno lice.
Ako se dijete odmakne, pokušajte opet doći u poziciju da mu budete nasuprot.
Ako ga to uznemirava i smeta, pokušajte, za početak, biti uz njega.
Ako ste pokraj njega, nagnite se naprijed tako da ipak može vidjeti vaše lice.
 

Pričekajte….
Čekanje je odlična „udica“ kojom možete „upecati„ djetetovu pažnju. Ako vi nešto učinite ili kažete pa pričekate nekoliko sekundi  duže nego inače, dijete bi vas moglo iznenaditi podarivši vas pogledom.
Važan dio ove strategije je da, dok čekate, vi izgledate kao da baš i očekujete od djeteta da vas pogleda.  Što znači da se nagnete malo naprijed, podignete obrve i raširite oči pune iščekivanja. Možete u sebi brojati do 10, kako ne biste žurili. To će vašem djetetu dati priliku da shvati kako se osjećate i kako da vam odgovori.
Strategija „čekanja“ je najmoćnija kada se koristi s nekim drugim strategijama.

Učinite nešto neočekivano.... pa PRIČEKAJTE.
Djeca primijete kada se dogodi nešto neočekivano. Ako promijenite uobičajenu obiteljsku rutinu, vaše dijete će vas vjerojatno pogledati kako bi shvatilo što se to događa. Pogledat će vas u oči tražeći objašnjenje.
Čineći nešto neočekivano vi zapravo činite nešto što obično ne činite. Na primjer, možete promijeniti glas tako da govorite ili jako glasno ili jako nježno kako biste zadobili djetetovu pozornost. Ili pokušajte učiniti nešto smiješno. Dajte djetetu da obuće vaše cipele, ili mu ponudite napitak u trenutku kada on nema čašu u koju bi se piće moglo natočiti. Pa čekajte reakciju!

Dajte djetetu stvari komadić po komadić.... pa PRIČEKAJTE
Hrana i igračke mogu djetetu biti davani malo po malo i tako biti sredstvo pridobijanja djetetove pažnje. Ako je vaše dijete naviklo da mu te stvari dajete odjedanput, onda niti nema razloga da vas pogleda.
Iznenadite ga tako da ćete mu dati samo jedan sasvim mali komadić jabuke ili samo kotačić od auta, ili samo jednu kockicu umjesto pune kutije kockica. Pa pričekajte da vidite hoće li vas pogledati tražeći objašnjenje...

Pustite da se dogodi nešto „krivo“.... pa PRIČEKAJTE.
Svaki dan se dogodi nešto što krene „po krivu“. Hrana padne na pod, igračka se potrga, mlijeko prolije... Umjesto da to stalno popravljate, pričekajte... Vaše neuobičajeno držanje će možda navesti dijete da vas znatiželjno pogleda tražeći objašnjenje.

Namjerno pogriješite... pa PRIČEKAJTE.
Ova smiješna strategija je poznata još i kao preporuka koja glasi „Budite kreativno glupavi“. Djeca obožavaju kada njihovi roditelji čine greške. Učinite nešto šašavo pa će vas dijete pogledati da provjeri što se to događa. Pokušajte otvaranje teglice pekmeza odglumiti kao veliku bitku ili pružite djetetu sestrinu kapu umjesto njegove, pa pričekajte reakciju ne govoreći ništa.

Recite ili učinite nešto što vaše dijete interesira.... pa PRIČEKAJTE.
Vaše će dijete prije pogledati u vas ako činite isto što je i ono maločas činilo ili govorilo.
  

 
I bez riječi možete istaknuti ono što govorite
Ranije smo naveli neke načine pridobivanja djetetove pažnje. Ali, postoji i nekoliko dodatnih strategija. Istaknite to što govorite i bez riječi, tj. tako što ćete koristiti slijedeća 4 pravila:
 
 



 

Kada koristite ta 4 pravila, dijete će češće gledati u vas i u vaše lice. Čak i više! Dijete će samo zaključiti da promatrajući vas može saznati puno važnih informacija.
 

Recite to jednostavno…
Da biste zadobili djetetovu pozornost ne morate govoriti puno. Ako samo kažete „A joj“, „Mljac, mljac“, „Hoki-doki“, „Ajme meni“ ili nešto takvo smiješno, razigrano i neočekivano, vjerojatno je da će vas dijete pogledati.
Kada vas dijete pogleda, recite nešto sasvim kratko i jednostavno kako bi dijete imalo priliku da više pažnje usmjeri na vašu neverbalnu komunikaciju (izraz lica, pokret, stav tijela...). Suviše govorenja u takvoj situaciji može mu odvratiti pozornost od vašeg lica.
To što kažete u trenutku kada vas dijete pogleda trebalo bi mu pomoći da protumači vaš izraz lica - kako se osjećate ili što mislite.
 

Naglasite...
Ponekad nije važno samo ono što kažete; način kako to kažete još je djelotvornije sredstvo za privlačenje djetetove pozornosti. Možete, na primjer, govoriti nešto glasnije i dodati pokrete ruku (gestikulaciju) dok govorite smiješne riječi poput „Mljac, bum, joj-joj“ ili sl. Dakle, da bi vas dijete gledalo koristite živahnu intonaciju i gestikulaciju.
Kako bi shvatila smisao onoga što vide, djeca se koriste i onim što vide i onim što čuju. To znači da biste trebali „pojačati“ svoje iskazivanje zadovoljstva tj. svoje „sretno“ glasanje, da biste trebali pretjerano „cviliti“ kad iskazujete tugu i jako se glasno i prestrašeno bojati kako bi jačina, visina ili ritam vašeg glasa bili u suglasju s izrazom vašeg lica.
 

Usporite...
Naši pokreti i izrazi lica često se događaju brzo. Kada je vaše dijete u blizini, usporite sa svime što činite. Dijete će onda lakše moći opažati govor vašeg tijela i lica. To znači; pustite da vaš izražaj lica potraje malo duže na vašem licu nego li je uobičajeno kako bi ga dijete moglo „upiti“ i razmisliti o njegovu značenju.
Kako biste to što bolje činili, pokušajte koristiti geste zajedno s riječima, ili sasvim same. Na primjer, pokažite na svoju glavu ili pokucajte po njoj kao da kažete: „Što sam ono htjela reći...?“ Učinite to polako kako bi dijete imalo dovoljno vremena da to shvati.
 

Pokazujte…
Vaše dijete će naučiti važnost gledanja u vas ako činite ono što je vrijedno njegova gledanja. Ne znači da mu trebati dati bombon ili nagradu zato što vas gleda. Već mu pokažite kako je vaše lice dragocijen izvor informacija o onome što mislite ili kako se osjećate.
Pokažite ili uprite prstom u ono o čemu govorite
Uvjerite se da vas dijete gleda. Prstom pokažite onaj dio vašeg lica koji pokazuje što imate na umu pa recite djetetu što „govori“ vaše lice. Vaše će dijete trebati pomoć da bi gledalo upravo u vaše oči. Primjer: kada vam dijete nešto dođe reći, pokažite prstom svoje oči i recite mu “Slušam te. Vidiš da te gledam. To znači da te slušam. Rekao si da...“.
 

Gesta pokazivanja
Pokazivanje nam pomaže da podijelimo s drugima naše želje ili potrebe. Omiljeno piće ili predmet djeteta stavite izvan njegova dosega, ali na način da ga može vidjeti. U trenutku kada uočite da dijete želi taj predmet, najprije vi pokažite na predmet uz pomoć geste pokazivanja. Djetetu pružite predmet u trenutku kada ono samo pokuša ponoviti gestu pokazivanja. Potaknite dijete da Vam upiranjem prsta pokaže što želi. Tijekom obroka, igre, oblačenja stvorite prilike u kojima dijete ima mogućnost izbora. Za vrijeme šetnje ili vožnje automobilom pokažite djetetu avion koji leti, autobus, psa i sl. Uvijek je dobro slijediti i komentirati ono što Vam dijete pokazuje.
 

Interakcijske razmjene – “turn-taking”
Razmjena je osnova interakcije s drugom osobom. Tijekom interakcije uvijek valja koristiti jednostavan jezik: „Sad Sara, sad mama.“ Sljedeće aktivnosti su odlične prilike za razmjene: gradite toranj, nižite perle, bojite jednostavne crteže, slažite velike i jednostavne puzzle, spuštajte automobile niz cestu, prevrćite čunjeve, kuhajte, miješajte, ulijevajte. Koristite lutke tako da Vi imate jednu i dijete jednu te se mijenjajte s djetetom na način da svaka lutka kaže nešto jednostavno poput „Bu!“ Koristite muzičke instrumente kao što su bubnjevi, udaraljke. Nakon djeteta, Vi udarajte u svoj bubanj. Ova igra je dobra prilika da se nadovežete jedan na drugoga čime će se stvoriti slijed zvukova. Izmjenjujte se prilikom pospremanja igračaka u kutiju ili ormar (npr. Sad mama sprema, Sad Tin sprema..).
 

Pokažite to akcijom (kretanjem, pokretima...), gestama i izrazom lica
Pretjerujte u svojim akcijama, gestama i izrazima lica kako bi vas dijete što lakše razumijelo. Na primjer, kada ste nesretni - odglumite cendranje, kada ste ljuti - strašno se namrštite.
Ponekad se izrazite isključivo izrazom lica, pokretima, stavom (bez riječi). Na primjer, kada dijete želi keksić, umjesto da kažete: „Može.“, naprosto naglašeno i opetovano klimajte potvrdno glavom uz prekrasan smješak na licu. Ili jako odmahujte glavom za „Ne može.“ Sve svoje osjećaje možete mu pokazati i bez da izgovorite ijednu riječ.
Vaši različiti pokreti glave ili cijelog tijela daju vašem djetetu dodatne informacije o tome kako se osjećate. S vremenom će dijete početi koristiti iste pokrete, geste i izražaje kako bi vam prenijelo neku poruku. Zato, dignite dramatično ruke u vis kada ste sretni, ili skupite ramena kada ste zbunjeni. Ponekad recite djetetu riječima što radite i zašto to radite. Primjer: „Trljam nos jer nešto smrdi.“
             


              
Korištena literatura:
Fern Sussman: More than words: Helping Parents Promote Communication and Social Skills in Children with Autism Spectrum Disorder.
 
Ispiši stranicu